Priča o Šejli

Objavljeno: Sub, 15/01/2011 - 23:08

Šejla je moja djevojčica koja više nije ovdje. Imala je dvije godine. Bilo je ljeto. Držao sam je u naručju, po cijeli dan, i pjevao. Jedino je ona uživala u mojoj pjesmi. Naslonila bi glavu na moje grudi i rukom mi milovala vrat, lako, kao leptir.

Noću, sa terase kuće Ronalda McDonaldsa*, gledao sam prozor njene sobe. To je bio jedini prozor gdje je gorjelo svjetlo, cijelu noć. Cijelih devet noći, onda se ugasilo.

Leptir na slovu S, u znaku I. B. J. S. Fonda, je simbol njenog imena.

Na jednom malom, bijelom kamenu u Ljubuškom, stoji isti takav leptir na jednom S. Šejla leži pored moje nene* pod vječnim suncem Hercegovine. Ida kaže da je vidjela njenu odluku da ode.

Bio je to miran rastanak. Poljubio sam je, i rekao doktorima da isključe aparate. Blag trzaj, slab stisak na mojoj ruci.
I otišla je!?

Moja djevojčica dalje živi u našim srcima. Leptir miluje moj vrat, u sobi gori svjetlo. Kroz naše projekte, pomaže da zacijele rane.

Kuće Ronalda McDonaldsa, grade se u neposrednoj blizini bolnica. Za vrijeme liječenja teško oboljele djece, tu borave njihovi najbliži. Lanac McDonald’s je izgradio preko 200 takvih kuća. Jedna od njih je u Minhenu, u krugu Deutsches Herzzentrum-a (njemačka srčana klinika).Njihov slogan je: "Blizina pomaže ozdraviti."
nana, baka

Šejla
Šejla Jakić - njena zadnja slika
Deutsches Herzzentrum - München, 02. 07. 2007

Kroz svaki projekat s pečatom I.B.J.S. Fonda pružamo ruku djeci s posebnim potrebama, u Vašoj zemlji i svijetu.

Kupovinom knjige Zdrav ili ne, kupovinom neke od I.B. JAKIĆ - Kreacija, učešćem u našim projektima; kao volonter, sponzor, producent, kao partner i prijatelj Zlatnog leptira, dajete Vaš doprinos za jedan bolji, zdraviji svijet...